Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo

Profesija snimatelj

Otvori sve | Zatvori sve

Autor: Enes Midžić

Nijedan visokoškolski odnosno sveučilišni studij u prethodnih 30 godina nije toliko promijenio ukupnu sliku jedne profesije, a i umjetničkog i stručnog područja na kojem djeluje, kao studij Filmskog i televizijskog snimanja. Generacije akademskih snimatelja školovanih na Akademiji dramske umjetnosti (Akademija kazališne i filmske umjetnosti, Akademija za kazalište, film i televiziju) bili su ona svježina koja se pojavila u trenutku kada hrvatska kinematografija, a i narastajući medij televizije, nisu mogli crpiti svoju inspiraciju i snagu u sporadičnom regrutiranju i samoškolovanju filmskih i televizijskih snimatelja.

Kob malih zemalja, kultura i sredina je u postojanju nekolicine velikana na područjima koja nisu od "nacionalnog" interesa, a nakon kojih ostaje i postoji velika praznina. Film, kao dio umjetnosti, ali i industrije, spada među njih. Akademsko obrazovanje u temeljnim filmskim i televizijskim zanimanjima stvara osnovicu i kritičnu masu koja omogućava uzlete profesije. Upravo je studij Filmskog i televizijskog snimanja, ali i ostali umjetnički studiji u dramskoj umjetnosti, omogućio stvaranje kritične mase, ali ne više srednjoškolskih samouka, već visokoškolski obrazovanih profesionalaca.

Profesija snimatelj, poziv, zanat, tehnika, umjetnost, što je to?

O nazivu i pozivu

Photographer, cinematographer i videographer

Prvi kreativni posao na filmu obavljali su oni koji su izumili film, a po prirodi stvari oni su bili i snimatelji. Nakon nekog vremena odijeljen je posao snimanja od uspostave reda pred kamerom, što je zadaća redatelja, pa je filmsko snimanje neko vrijeme izgubilo status umijeća. U prvim danima filma dok je svjetlo bilo tehnički uvjet, a ne kreativna sastavnica filmske slike, čovjeka koji je opsluživao filmsku kameru nazivali su jednostavno operator, operater [1] ili kameraman [2]. Uporabom umjetnoga svjetla kameraman je dobio više zadataka, prostor tehničkog i umjetničkog djelovanja je proširen te je u produkcijama s engleskog govornog područja dobio naziv lighting cameraman [3].

Razvojem filmskog izraza i profiliranjem snimateljskog stila u svjetlu i slici kameramani su promovirani na viši stupanj, a da ih se razlikuje od cijenjenih fotografa nazivani su filmskim snimateljima, te se u engleskom govornom području uspostavlja odnos photographer - cinematographer. Međutim kako je filmsko snimanje još uvijek u velikoj mjeri zastupljeno na televiziji, filmsko snimanje za taj medij na engleskom se govornom području često imenuje s photography za razliku od onog koje je namijenjeno kinoprikazivanju, a koje se naziva cinematography.

Dugo je snimatelj obavljao sve poslove vezane uz sliku, od snimanja, opsluživanja i nošenja kamere do razvijanja filmske vrpce. Snimatelji su u većim produkcijama imali određenu pomoć no tek je 1914. godine Edwin S. Porter [4] u tvrtci Famous Players-Lasky Company uspio pred kraj snimateljske i redateljske karijere dobiti stalnog asistenta snimatelja.

Od početka prodora američkih filmova na europsko tržište pa do sredine 20-tih godina u Americi veće kompanije snimaju filmove s dvije kamere kako bi imali i drugi negativ tzv. strani negativ  [5] od kojih su se izrađivale kopije za eksploataciju. To dovodi do angažmana snimatelja koji se naziva drugi kameraman [6] čija je zadaća bila postaviti kameru čim bliže osnovnoj i snimati isti kadar. S tom se praksom prekida nakon 1926. godine kada je Kodak proizveo kopirni pozitivski i negativski film.U imenovanju asistenata postoje različiti pristupi. Osim što je njihov naziv asistent snimatelja ponekad ih se naziva asistent kamere, dakle naprave, a ne snimatelja. U igrano-filmskoj produkciji obično su dva asistenta snimatelja od kojih prvi asistent pripravlja kameru za snimanje i upravlja oštrinom [7], a drugi asistent pomaže prvom i zadužen je za punjenje kaseta vrpcom i za filmsku klapu [8].

U američkoj kinematografiji temeljenoj na snažnim filmskim studijima, u velikim produkcijama, kontrolu nad svim vizualnim aspektima filma zadobiva tzv. umjetnički ravnatelj filma - art director zadužen za oblikovanje fizičkog prostora u kojemu se kreću glumci. Ta praksa ide toliko daleko da art director i njegovi suradnici scenograf i kostimograf crtaju svaki kadar u najsitnijim detaljima, određuju atmosferu i postav svjetla. Često se je i scenografa nazivalo art director, a danas je to zanimanja pokriveno nazivom production designer. Naravno, snimateljski posao bitno je zavisan o suradnji sa scenografom i kostimografom i njihovom autorskom izrazu. Položaj snimatelja pogoršao se je uvođenjem technicolor postupka snimanja u boji. Sam je postupak bio tehnološki zahtjevan, a i boja je bila velika nepoznanica. Uz složeni postupak snimanja s tri filmske vrpce veću su poteškoću predstavljali savjetnici za boju. U prvo vrijeme nužni, sa zahtjevima koji proizlaze iz složene tehnologije postupka snimanja i obradbe materijala u boji, vrlo su brzo nametnuli svoje viđenje filmske slike. Prvotno su bili uistinu samo savjetnici ali njihove su ambicije porasle te je utemeljena profesija color director odnosno redatelj boje na filmu. To je bilo zloglasno vrijeme za filmske snimatelje jer njihov su razvoj u kreiranju slike u boji sputavali tehnički i estetski kriteriji redatelja za boje. Dugo je godina američkoj kinematografiji i filmskim snimateljima trebalo da se oslobode tog nenaravnog sustava snimanja u kojemu je bio sputan razvoj njihova autorskog izraza.

Uvođenjem zvučnog filma filmsko snimanje postaje tehnički i tehnološki vrlo složeno. U prvom razdoblju zvučnog filma na sceni se istovremeno snima s više kamera u više planova i iz različitih pravaca kako bi se moglo uz jednu zvučnu matricu imati više različitih slikovnih zapisa scene. Jedan od snimatelja dobio je zadaću koordinacije rada više snimatelja, postava svjetla, izbora objektiva, a njega se je osim za realizaciju slike konzultiralo i za scenografske, kostimografske i šminkerske zahvate. Taj glavni snimatelj ima za pomoćnike glavnog električara, tj. majstora rasvjete odnosno rasvjetara i glavnog scenskog majstora koji su na čelu su ekipe električara i scenskih radnika. Oni se brinu za postav i ugađanje rasvjete, kamere i ostale scenske tehnike. U velikim ekipama rasvjetar i scenski majstor imaju i zamjenike. S tako velikom ekipom i zaduženjima sasvim je prirodno da je taj snimatelj imenovan novim nazivom director of photography u značenju ravnatelja odnosno redatelja filmske fotografije i filmske slike.

Uz direktora fotografije ostali snimatelji su izgubili mnogo na autorskom udjelu u kreiranju filmske slike te su svedeni na tehničke realizatore snimanja. Tako se snimatelj koji je podređen direktoru fotografije naziva operator kamere [9].

Razvojem televizije i u radu s više elektroničkih kamera za snimatelj dobiva ime kameraman. Ponekad se za žene, kojih ima podosta u elektroničkoj kinematografiji, u stručnoj literaturi primjenjuje naziv camerawoman [10], a u njemačkoj terminologiji kamerafrau [11] kao pandan kameramann-u sasvim uobičajeni naziv, bilo da se radi o filmu bilo o elektronici.

Ponegdje u nekim televizijskim sredinama za prvoga u timu i najodgovornijega za sve vizualne aspekte snimateljskog rada uvriježen je već poznati naziv lighting cameraman, što odgovara zadacima koje obnaša director of photography na filmu. Usporedno razvija se profesija majstora (dizajnera) svjetla odnosno rasvjete koji oblikuju svjetlo u elektroničkim produkcijama s više kamera. Oni uglavnom nisu sa snimateljskim obrazovanjem, iako to nije pravilo, a vrhunac njihove profesije je status ligting director.

Razvojem elektroničkog snimanja odnosno ENG/EFP [12] produkcije uspostavlja se područje elektroničke kinematografije unutar šire odrednice video [13]. U tim produkcijama kamermana unapređuju u snimatelja, televizijskog snimatelja ili pak elektronskog snimatelja. Toj se kategoriji snimatelja ponovo priznaje autorski i kreativni udjel u formiranju slike. U elektroničkoj produkciji kao vrhunac u profesiji snimatelj u nekim sredinama dobiva naziv videographer.

Time bi bilo zaokruženo imenovanje snimatelja statičnih i pokretnih slika prema ishodišnim tehnologijama photographer, cinematographer i videographerRazvojem elektroničkog snimanja odnosno ENGEFP a eziku boljeg naziva od snimatelja nismo našli, a to je primjereno i dostatno.

Snimatelj

Razni su nazivi kojima se kod u Hrvatskoj naziva filmskog snimatelja. Na samom početku miješa ih se s fotografom, a opisno se piše o sakupljaču kinematografskih fotografija koji prizore hvata u svom aparatu [14]. Neka od kasnijih imenovanja glase prema francuskom uzoru operater/operateur, filmski operator, fotofilmski operator. Uz te se nazive pojavljuje i film-foto-tehnik, a snimatelji su nazivani i kinooperaterima [15].

Od kraja 20-tih godina u najznačajnijoj filmskoj proizvodnoj kući u Hrvatskoj Foto-filmskom laboratoriju Škole narodnog zdravlja snimatelji su bili sistematizirani kao kinooperateri ili pak fotofilmski operateri. Doduše kada govorimo o imenovanjima u Školi narodnog zdravlja radi se o administrativnom imenovanju odnosno činovničkom raspoređivanju, a ne imenovanju profesije. Tu je imenovanje kinooperatera predmnijevalo široki raspon zanimanja koje je obuhvaćalo snimanje filmova, razvijanje negativa i izradbu pozitiva, montažu filmova kao i njihovo prikazivanje, a poslije drugog svjetskog rata kod nas rabi samo za projekcioniste filmova.

U razdoblju II. svjetskog rata u Hrvatskoj su oni pravi kinooperateri, koji su se bavili prikazivanjem filmova, u službenoj komunikaciji preimenovani u upravljače slikokaznih strojeva [16]. Naziv filmski operator mijenja se tijekom vremena u filmski snimatelj. Naziv kinooperater zadržao se je samo za one koji projiciraju filmove. Uz te je nazive jednako u uporabi naziv kameraman što je utjecaj njemačke terminologije koja je u Hrvatskoj, ne samo na filmu, do pred 20-ak godina bila raširenija no engleska.

Pojavom televizije kod nas se za snimatelje s elektroničkom kamerom rabi naziv kamerman koji nosi jedan "a" manje u nazivu dok se filmske snimatelje još ponegdje naziva sličnim imenom kameraman. Početkom 70-tih godina su s Akademije dramske umjetnosti na televiziju počele dolaziti žene i zapošljavane na poslovima kamermana, ali to nije smetalo da se taj naziv održi i do danas, a ponekad se može čuti da ih se naziva kamermankama.

U Hrvatskoj se 60-tih godina uvodi za filmske snimatelje neprimjereni naziv direktor fotografije, što je doslovni i barbarski prijevod s engleskog. S tim se nazivom udaljava od korpusa umjetničkog osoblja filma, a komparabilan je jedino s direktorom filma što je pak organizacijsko-financijsko određenje. Filmski snimatelji nisu "direktori" već autori filmske fotografije. Nakaradni i već uvriježeni naziv direktora fotografije trebao bi označiti redatelja fotografije ili redatelja filmske slike. U hrvatskom tisku 90-tih su godina neki novinski kritičari prevodili na hrvatski direktora fotografije kao ravnatelja fotografije. To nije ni čudno iz njihove perspektive jer su mnogi direktori institucija postali ravnatelji, no, to s poslom filmskih snimatelja i s filmom nije u nikakvoj vezi.

To ide tako daleko da se uskoro direktorom fotografije naziva i naslovljuje snimatelja u svakom igranom filmu pa čak i u kratkometražnim igranim filmovima. Teško da bi se mogao naći hrvatski film u kojemu je netko obavljao stvarnu ulogu direktora fotografije. Rijetko kada je u Hrvatskoj uz nominalnog direktora fotografije angažiran i snimatelj tj. operator kamere ili snimatelj slike, koji snima i upravlja panoramskim pokretima prema uputama tog novostvorenog direktora fotografije. S obzirom na potonju zadaću za njega je kod nas stvoren naziv švenker prema uobičajenom nazivu švenk [17] koji se rabi za panoramiranje.

Snimatelje animiranih crtanih i lutka filmova nazivamo trik-snimatelj iako je snimanje trikova na filmu mnogo širi i kompleksniji posao. U filmovima se obično naslovljuje njihov posao s odrednicom kamera.

Ta se nomenklatura u igranom filmu u svjetskim produkcijama prema razdiobi posla čini prirodna iako je kod nas terminološki neprimjerena. Međutim snimatelji filmskom ili elektroničkom tehnologijom snimaju dokumentarne, izvještajne, eksperimentalne, znanstvene, animirane i sve ostale vrste filmova, te ih je uputno sve skupa imenovati snimateljima. Doduše postoji još jedna grupacija snimatelja to su snimatelji zvuka ili tonski snimatelji. Direktore fotografije trebalo bi prepustiti drugim kinematografijama u kojima je taj naziv sukladan s drugim nazivljem, sukladan njihovoj terminologiji, tradiciji i razdiobi posla. Nažalost taj je izraz kod nas već toliko udomaćen da ga je teško istisnuti iz uporabe.

Kod nas je kao i na drugim televizijama ukupni posao kamermana različit od onoga koji snimatelj obavlja na filmu. Prevođenjem snimateljskog posla na posao kamermana on je podijeljen između više profesija i to između majstora rasvjete, glavnog kamermana, tehničara u kontroli slike, a sve pod tehničkim vodstvom inženjera. U takvoj podjeli posla u kojemu se miješaju ingerencije izrazito tehničkog i kreativnog dijela posla, rezultati rada i slikovni aspekti učinka kamermana pod većim su utjecajem tehničkih odrednica na koje pak sami ne mogu utjecati.

Snimatelji koji su diplomirali na Akademiji nose stručni naziv diplomirani filmski i TV snimatelj, a danas po novom nazivlju akademski snimatelj kako je to uobičajeno za njihove kolege s drugih umjetničkih akademija, akademske slikare i glazbenike.

Kada se u zaglavljima filmova naznačuje autorski posao odnosno udjel u filmu, a ne zanimanje odnosno poziv, rabe se odrednice režija, scenografija, glazba, montaža itd. Za snimatelje se rabe odrednice kao što su fotografija, kamera i slika. Jedna od ljepših odrednica snimateljskog posla je dana u zaglavlju filma Lisinski (O. Miletić, 1944.) a koja glasi slike. Dok nazivi poput fotografija i slika u svom značenju imaju suzvuk umjetničkog, određenje kamera, koja je tehnički uređaj, nije najprimjereniji naziv.

Nabrajajući u prikazima o filmovima što je tko u filmu, umjesto jednostavnog film je snimio..., često se u tekstovima navodi kameru je radio..., kameru je vodio..., za kamerom je bio..., kamerom je upravljao..., kameru je imao..., kameru je dao... i sl., što je manje važno za snimateljski, a više se odnosi na operatorski posao.

U nedostatku boljeg termina dugo je u našem jeziku u uporabi bio termin sineast [18] kojim su imenovani značajni filmski umjetnici širokog filmskog umjetničkog interesa. Taj termin posuđen iz francuskog jezika zamijenjen je 80-tih godina terminom filmaš kojim također nije određeno kojem filmskom zanimanju pripada tako imenovana ličnost. No ni do te riječi nije se došlo logičnim razvojem već je to bila konvencionalna inačica i zamjena za hrvatske prilike ružan i pogrdni naziv filmadžija. Ta je riječ s turskim nastavkom došla u naš jezik 50-tih godina iz srpske filmske prakse. Tako su nazivani svi ljudi koji su radili na filmu bilo da se radi o tehničkom, administrativnom ili umjetničkom osoblju. Kako su snimatelji uglavnom izvan pažnje filmskih kritičara, publicista i novinara termin sineast nije se odnosio na njih već su svrstavani među filmadžije. S druge strane za ljude koji su se profesionalno bavili filmom bilo u umjetničkom bilo u tehničkom ili nekom drugom radnom statusu koristio se je od 50-tih godine termin filmski radnik. Taj je naziv bio više klasnog no profesionalnog određenja unutar filma. Niti filmski djelatnik, prijevod naziva filmski radnik koji se danas rabi, nije za struku sretnije rješenje.

U težnji za jasnijim profiliranjem struke, umijeća i zanata hrvatski filmski snimatelji igranih filmova, koji su često nazivani direktorima fotografije, utemeljili su 1996. godine Hrvatsku udrugu filmskih snimatelja. Između ostaloga intencija je da snimatelji igranih filmova, po uzoru na slične svjetske strukovne udruge, iza svog imena u zaglavlju filma navedu kraticu H.F.S. koja označava pripadnosti udrugi.

Iduće poglavlje ›

 


Bilješke

[1] franc. opérateur

[2] engl. cameraman; njem. Kameramann

[3] engl. lighting - rasvjeta

[4] Edwin S. Porter (1869.-1941.) kinooperater u Edisonovoj tvrtci Vitascope od 1899. god. radi kao slobodni snimatelj. Potom je snimatelj i redatelj kod Edisona, a s filmovima Život američkog vatrogasca (1903.) i Velika pljačka vlaka (1903) ulazi u povijest filma. Nakon ogromnog uspjeha tih filmova postaje šef Edisonove produkcije, a 1909. god. utemeljuje vlastitu tvrtku i 1912. god. se priključuje tvrtci Famous Players.

[5] engl. foreign negativ

[6] engl. second cameraman

[7] engl. focus-puller

[8] engl. clapper-loader, clapper boy, loader

[9] engl. camera operator

[10] engl. woman - žena

[11] njem. Frau - žena

[12] Electronic news gathering (ENG) - proizvodnja informativnog programa, snimanje vijesti na terenu. Electronic fields production (EFP) - sva snimanja izvan studija s reportažnim elektroničkim kamerama uključujući snimanje drama, dokumentarnih filmova i dr.

[13] Lat. video - vidjeti, opaziti, motriti. Sam termin video rabi se u više značenja, kako na filmskom tako i na elektroničkom području i može se odnositi na (1) slikovni i zvučni signal u televizijskom sustavu; (2) samo slikovni segment za razliku od zvučnoga kako kod elektronike tako i kod filma; (3) kraća glazbena ili neka druga klasičnu ili eksperimentalnu forma snimljenu elektroničkom tehnologijom; (4) svaka forma snimljena elektroničkom tehnologijom za razliku od filmske; (5) magnetnu vrpcu.

[14] Obzor, 21. veljače 1898. Ta su imenovanja vezana uz komediju Hans Huckebein ili Kinematograf koja je kod nas prikazana 1898. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu pod nazivom Kinematograf ili Martin Smola. (V. Majcen: "Kinematograf" na hrvatskoj pozornici, Hrvatski filmski ljetopis 9/1997.)

[15] U Rusiji se snimatelja naziva kinooperator.

[16] slikokaz - kino, kinematograf, kinokazalište

[17] njem. schwenken - okrenuti, zakrenuti

[18] franc. cinéaste