Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo

Prve filmske snimke iz Hrvatske i prve snimke naše mornarice

Otvori sve | Zatvori sve

Onodobne snimke - actualités

U Francusku se krajem XIX st. poduzetnošću braće i Društva Lumière slijevahu filmske snimke iz cijeloga svijeta, koje su napravili njihovi snimatelji kamerom cinématographe. Sustav cinématographe nije se prodavao, već je na njega davana koncesija, a Louis Lumière je obučio cijelu generaciju profesionalnih snimatelja, koje je uputio u svijet. Odvojeni od Lumièreove tvornice, sami su razvijali i projicirali filmove. Najpoznatiji su bili Alexandre Promio, Felix Mesguich, Francis Doublier i Maurice Sestier, a uz njih i Marius Chapuis, Pierre Chapuis, Gabriel Veyre, André Carré, Félicien Trewey te Matt Raymond.

Praktički su skoro sve snimke sačuvane, obrađene i katalogizirane, prema onodobnim katalozima prodaje filmova. Od snimaka iz razdoblja 1895. do 1905. sačuvano je 1.423 smotka filma, koji su pod nazivom actualités predstavljali kratke scene prizora iz stvarnosti. Filmovi su većinom statični kadrovi, te snimljeni uglavnom u jednom kadru. U oko 200 filmova pojavljuju se vožnje ili filmski trikovi. Općenito u ukupnom opusu njihove tvrtke nalaze se sljedeće teme: vojni i pomorski prizori – manevri i defilei, prizori svakodnevnice – ulice i tržnice, institucionalne snimke – ceremonije i putovanja službenih osoba, komične ili povijesne priče, prizori iz cirkusa ili music-hall-a, snimke iz svijeta rada – radnički i seljački te obiteljske snimke braće Lumière. Te su teme snimljene na smotku filma od 15 do 17 m, trajanja 45 do 55 s, s prosječno 800 fotograma uz učestalost od 16 sl/s.

Krajem 1897. godine braća Lumière, koji nisu vjerovali u veliku budućnost filma, prodali su svoje patente tvrtci Pathé, a filmove su snimali do 1905. Danas se zbirka filmova Društva Lumière nalazi u postupku uvrštenja u UNESCO-vu riznicu svjetske baštine.

Alexandre Promio

Jean Alexandre Louis Promio (Lyon, 1868. – Paris, 1926.), tada asistent jednog lionskog optičara, jedan je od gledatelja na projekciji filmova u sklopu Kongresa udruge francuskih fotografa[4] u Lionu od 10. do 12. lipnja 1895. godine. Odlučuje se za poziv snimatelja i 1. ožujka 1896. zapošljava u Društvu Lumière. Već je u svibnju kao snimatelj i promoror sustava u Švicarskoj, u lipnju u Španjolskoj, u srpnju u Londonu, u rujnu u New Yorku i Chicagu, u studenom u Italiji a u prosincu u Alžiru. Vrlo je brzo proputovao mnoge zemlje snimajući i promovirajući cinématographe u Rusiji, Belgiji, Švedskoj, Turskoj, Njemačkoj, Egiptu, Palestini i (po svemu sudeći) u Hrvatskoj te mnogim drugim zemljama. Ubrzo postaje glavni snimatelj tvrtke. Alexandre Promio je zapisan u povijesti filma po jednoj od prvih vožnji kamere, što je izvedeno brodicom u Veneciji 13. prosinca 1896. - Panorama du Grand Canal pris d'un bâteau. I nakon toga Promio često, kao i drugi snimatelji toga doba, postavlja kameru na neko vozilo i snima u vožnji, bilo da je riječ o vlaku, kao što je to radio u Palestini, palubi broda, žičari na Mont Blancu i sl.

Promio je obučio više snimatelja, a bavio se i režijom. Godine 1897. između puta u Rusiju te puta u London snimio je u mjesec dana dvadesetak filmova s kojima se uvrstio u preteče povijesnog filmskog spektakla, kao što su: Ubojstvo vojvode od Guisa, Neron iskušava otrove na robovima, Smrt Robespierrea, Ubojstvo Marata, Faust itd. Od 1904. vodi tvrtku Périphote et Photorama, gdje snima panoramske filmove za sustav photorama (360°), također izum braće Lumière. Od 1907. do 1910. je u tvrtci Téophile Pathé[5] redatelj i rukovoditelj produkcije. Od 1911. do 1924., s prekidom od dvije godine u vojsci, je u Alžiru gdje radi i snima za državnu upravu, a snima i filmove za tvrtku Éclair.

O filmu u Hrvatskoj - prikazivanja i snimanja

Kakva je situacija u Hrvatskoj? Filmske projekcije u Rijeci, koja je pod mađarskom upravom[6], najavljene u lokalnom tjedniku na mađarskom jeziku Magyar Tengenpart 20. rujna 1896., nisu se održale zbog kvara na uređaju.[7] Prve su filmske projekcije održane Zagrebu od 8. do 16. listopada 1896. Organizirali su ih zagrebački fotografi i poduzetnici Rudolf Mosinger i Lavoslav Breyer u dvorani hrvatskog pjevačkog društva Kolo, u zgradi u kojoj je od 50-ih godina smještena Akademija dramske umjetnosti. U tisku je objavljeno da će vlasnik kinematografa, a to je bio poduzetnik iz Graca Samuel Hofman, snimiti prizor na Jelačićevom trgu, međutim osim te objave nije ništa ostalo, niti možebitna snimka niti pak zapisi o njoj.[8]

Poznato je da su tršćanski pioniri filma Giuseppe Stancich i Enrico (Heinrich) Pegan prikazivali, a možda i sami snimali filmove; Kazališna ulica u Zadru, Ruski ples u Zagrebu i Bura na moru kod Opatije, o kojima pišu zagrebački Obzor 22. kolovoza 1898. i ljubljanski Slovenski narod 4. listopada 1898.[9] Naredne je godine u Rijeci poduzetnik Johan (Giovanni, Jean, Ivan) Bläser prikazivao (i vjerojatno sam snimio) film Korzo u Rijeci, a prikazivan je u više gradova. Tijekom 1902. godine mađarski snimatelj Bela Zitkovski je za Uraniju iz Budimpešte snimio film Na vodama Kvarnera, ambiciozniji rad s dijelovima: Snimka iz brzog vlaka dolaska u Rijeku – Riječki korzo – Vađenje potopljenog broda Ika iz mora – Zalazak sunca. Nakon toga snimio je više filmova duž jadranske obale. Tijekom ljeta 1903. Stanislaw Noworyta je snimio film Plaža u Crikvenici, a krajem godine Johan Bläser prikazuje filmove Riječka luka, Porinuće Szigetvara u brodogradilištu na Uljaniku, Isplata mornara na brodu Radetzky i Mornari se zabavljaju na palubi jednog broda.[10] Ti filmovi, kao i prethodne snimke, nisu sačuvani ni opisani iscrpnije.

Dugi je niz godina prvi sačuvani filmski zapis u povijesti filma u Hrvatskoj, filmski fragment Šibenska luka iz 1904. godine pripisivan hrvatskom snimatelju poljskoga podrijetla Stanislawu Novoryti. Taj je podatak ispravljen tek u knjizi Filmovi u Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu 1904 – 1940., a snimatelj je britanski filmaš Frank Motherrshaw.

‹ Prethodno poglavlje  |  Iduće poglavlje ›

 


Bilješke

[4] Société Photographique de France

[5] Compagnie Téophile Pathé.

[6] Rijeku su nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. prijevarom prisvojili Mađari kao svoj corpus separatum - posebno s ugarskom krunom spojeno tiielo.

[7] Dejan Kosanović, Prvi koraci filma u Rijeci 1896 – 1918.

[8] Agramer Zeitung, 9. listopada 1896. (I. Škrabalo, D. Kosanović S. Knežević)

[9] Dejan Kosanović, Prvi koraci filma u Rijeci 1896 – 1918.

[10] Ibid.