Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo

Prve filmske snimke iz Hrvatske i prve snimke naše mornarice

Otvori sve | Zatvori sve

Autor: Enes Midžić

"Otkriće"

U studenom 2005., tražeći neke određene filmove s kraja XIX st., naišao sam na program francuskih eksperimentalnih filmova, koje je priredila Francuska kinoteka od 3. svibnja do 2. srpnja 2000. u Parizu. [1] U toj sam filmskoj panorami među više od 400 naslova uočio Salut dans les vergues de Alexandre Promio, Sibenik, 28 ou 29 avril 1898. Taj je film bio putokaz za istraživanje i nalaz sedam za nas nepoznatih filmova koje je snimatelj Društva Lumière, znameniti Alexandre Promio, snimao u Hrvatskoj 1898. godine. To je prije svih dosad poznatih snimanja u Hrvatskoj, a i prije "prvog sačuvanog filma" snimljenog u Hrvatskoj, filmskog fragmenta Šibenska luka (F. Mottershaw, 1904.). [2]

Sedam filmova koje je kamerom cinématographe Alexandre Promio snimio za tvrtku Lumière 28. i 29. travnja 1898., nepoznatih u Hrvatskoj, pohranjeni su u Association Frères Lumière, Archives du Film et du déepot légal,  Francuska. Filmovi koji prikazuju manevre austrougarske mornarice u Šibeniku i Puli su uredno katalogizirani i obrađeni.

Okviri u kojima su snimke učinjene pripadaju samom početku "izuma" filma, vremenu iz kojeg je svaka filmska snimka iznimno dokumentarno i kulturno dobro. Uređaji kojim su snimani, kopirani i prikazivani filmovi te snimljeni sadržaji, jednako su predmet znanstvenog, stručnog i umjetničkog interesa.

Cinématographe, rođendan "filma" i kinoprikazivanja

Pariz, Boulevard des Capucinnes br. 14. Tu je u suterenskom Indijskom salonu Grand Caféa održana 28. prosinca 1895. znamenita projekcija filmova, s plaćenim ulaznicama, od koje mnogi računaju početak globalnog razvoja (a i rođendan) kinematografije. Sustav cinématographe je zamislio Louis Lumière, konstruirao glavni tvrtkin inženjer Eugène Moisson, proizvodio tvorničar znanstvenih instrumenata Jules Carpentier, a patentiran je 13. veljače 1895. godine pod s nazivom aparat za produkciju kronofotografskih slika. Na uređaj u kutiji veličine oko 19x19x12 cm, s pokretačkom ručicom sa stražnje strane, pričvršćivala se spremnica s filmom širine 35 mm i dužine oko 17 m. S dva okreta ručice u sekundi postizana je učestalost od 16 sl/s. Prema patentnoj prijavi, predviđena učestalost snimanja bila je 20 sl/s uz ekspoziciju od 1/50 s, a u praksi je iznosila 15 ili 16 sl/s. Prvotno je film za cinématographe imao perforaciju kružnog oblika, smještenu obostrano na donjoj trećini slike, i to po jedan par uz svaku sličicu. Od 1896. godine u Europi je sve više filmova, kamera i projektora s Edison-Dicksonovim normama i od tada se filmovi Društva Lumière kopiraju i na film s Edisonovim perforacijama. Kružne perforacije bile su značajka samo filmova Društva Lumière, što je kasnije bilo presudno u identifikaciji filmova koji nisu bili obuhvaćeni njihovim katalozima.

Mnogi smatraju da je "sretnom slučajnošću" Louis Lumière izabrao 35 mm filmsku vrpcu, a činjenica je da je krenuo u razvoj svoga sustava na iskustvima Edisonova 35 mm kinetoscopa. Edisonov konstruktor kinematografskog sustava W. K. L. Dickson osmislio je film širine 1 3/8 inča[3] (35 mm), fotogram veličine 1 x 3/4 inča (25,4 x 19,1 mm) s omjerom stranica 4 : 3 (1,33 : 1). Uz svaki fotogram su po četiri para obostrano postavljenih perforacija, kojih je na jednu stopu 16 parova. Te su mjere odredile standarde profesionalne kinematografije, koji uz minimalne izmjene traju do danas. Kinematografski film širine 35 mm, oblikovan 1889. godine, patentiran je 24. kolovoza 1891. godine.

Za djelotvorni i jednostavni sustav cinématographe, kameru, kopirku i projektor, može se reći da je njime dovršen izum filmske kinematografije, a sve ostalo su tehnička i tehnološka dotjerivanja, u kojima do pojave zvučnog filma i filma u boji nije bilo značajnijih kvalitativnih pomaka. U svakom slučaju cinématographe Louisa i Augusta Lumièrea, sinova Antoinea, tvorničara fotografskog materijala iz Lyona, prvi je djelotvorni i cjeloviti kinematografski sustav. Edisonova filmska vrpca i jednostavni Lumièreov sustav snimanja, kopiranja i projiciranja, pobijedili su u trci mnogih za osvajanje novog tržišta i inauguraciju globalnog filmskog medija.

Iduće poglavlje ›

 


Bilješke

[1] Nicole Brenez, Christian Lebrat, Jeune, dure et pure! Une histoire du cinéma d'avant-garde et expérimental en France, Mazzotta, Milano 2001.

[2] Enes Midžić, Krunidba srpskog kralja i Šibenska luka ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke, Hrvatski filmski ljetopis, 2006.

[3] Engl. inch = 25,4 mm. Inč (od lat. uncia – dvanaestina) je engleska mjera za dužinu koja odgovara našoj staroj mjeri palac. Inč je dvanaesti dio stope (engl. feet – 30,48 cm) i 1/36 dio yarda (0,914 m), a sam je podijeljen na dvanaest crta (engl. lines). Prema njem. Zoll – palac kod nas se koristi i naziv col.