Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo

Prebiranje po filmovima Hrvatskog slikopisa i »Borci za Hrvatsku«
Slikopisni prilog životopisu Lovre pl. Matačića

Otvori sve | Zatvori sve

Napisi o kinematografiji u NDH

Što smo mogli naučiti? Generacije su studenata bile bez uvida u povijest hrvatskoga filma, a posebice filma iz razdoblja NDH, a javnosti da i ne govorimo. Sredinom 60-ih godina nešto se malo o tom razdoblju moglo pročitati u dodatku Belanove knjige Sjaj i bijeda filma, u kojem pod naslovom Balada o trubi i maglama o povijesti filma piše Petar Volk.

Naslovna stranica

Knjiga Marijana Mikca Film u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, izašla u Madridu 1971., pripadala je proskribiranoj emigrantskoj literaturi. Zanimljivost je da Mikac mnoga imena piše samo s inicijalima, bojeći se da ne naškodi filmašima koji su nastavili rad poslije Drugog svjetskog rata. To je bio suvišan oprez. Znalo se tko je radio, a ti su ljudi inkorporirani u novu kinematografiju, ali o tome se nije govorilo. Taj je dio biografije uglavnom preskočen. Knjigu nije (prema popisu literature) koristio ni Ivo Škrabalo za svoju povijest hrvatske kinematografije. A i malo bi se tko tada usudio imati tu knjigu.

Ne računajući ni njegove napise iz NDH izgleda da se s tom kinematografijom po prvi puta temeljitije pozabavio beogradski magistrand Aleksandar Janković u magistarskom radu Kinematografija na tlu Jugoslavije za vreme drugog svetskog rata na strani okupatora (Fakultet dramskih umetnosti, Beograd 1982.). [3] Ali taj rad javnosti nije bio dostupan.

Do Ive Škrabala cjelovite povijesti hrvatskog filma nije bilo, a kinematografija u NDH (kao i kazališni život) bila je do 1984. godina bijelo područje, koje je prvi puta opisano njegovoj knjizi Između publike i države. Škrabalo ga je otvorio kao istraživač nepoznate daleke i crne Afrike koji je označio temeljne zemljopisne odrednice i najvažnije značajke tog područja, ljudi i vladara. No to su prošla vremena na temelju kojih je tek trebalo istraživati dalje, a samo je filmsko gradivo i nadalje ostalo nepoznato.

Ipak 1993., u povodu Dana hrvatskog filma ’93, u katalogu te manifestacije pojavljuje se tekst Vjekoslava Majcena: Hrvatski filmski žurnal 1941-1945. Za koju godinu piše se i o fragmentima rada Hrvatskog slikopisa (Croatia film), koji su se mogli sagledati i u ulomcima iz neobjavljena rukopisa Branka Marjanovića Zapisi i sjećanja na moj život s filmom. Nešto se dalo zaključiti iz knjige Vjekoslava Majcena Hrvatski filmski tisak do 1945. godine. Fragmenti se pojavljuju i u knjizi Ante Peterlića i Vjekoslava Majcena Oktavijan Miletić. O jednom je kinematografskom segmentu, a radi se o tzv. obrazovnom filmu, pisao 2001. Vjekoslav Majcen u svojoj knjizi Obrazovni film. Međutim ni on se nije bavio cjelinom filmske građe NDH, pa ni pojedinim filmovima izvan svoje teme. Nažalost Majcen je bio jedini sustavni istraživač filmskog gradiva koji je publicirao svoje radove, a otvorio je neke teme koje će kapitalizirati drugi. Sami filmaši iz tog vremena, npr. Oktavijan Miletić i Branko Marjanović, jedva da su sami što o tom vremenu govorili, a druge nitko nije ništa ni pitao.

"Barok u Hrvatskoj" (O. Miletić, 1942. )

Bilo kako bilo, najveći dio filmskog gradiva iz razdoblja NDH je dostupan već godinama i bez uvida u izvornike u Beogradu, a analitičkih napisa o njemu nema. Doduše pojavljivali su se napisi i temeljite analize filma Lisinski [4], a spominjao se film Barok u Hrvatskoj u kontekstu opusa Oktavijana Miletića te usput i Straža na Drini zbog brončane medalje na X. filmskom festivalu u Veneciji 1942.

Prikaz konkretnih filmskih materijala, žurnala Hrvatskog slikopisa (Croatia film), bio je 2001. godine u sjećanjima Zorana Tadića. On piše o žurnalima Hrvatska u riječi i slici, koje je početkom 80-ih pregledavao u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu. To mu je omogućeno autoritetom Palme Katalinić, urednice Televizije Zagreb, za koju je pripremao dva filma u TV seriji Nepokoreni grad (1981.–1983.). [5] Pri tome iznosi mišljenje da hrvatski povjesničari filma prije njega nisu imali prigodu vidjeti te materijale. [6]

Veći napis o fondu arhivske filmske građe može se naći u katalogu muzejskih zbirki: Nataša Mataušić, Fond filmske građe u Zbirci fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja. Tu se piše o dijelu filmskog fonda koji je dugo bio skriven i zanemaren od pisaca povijesti kinematografije. Radi se o filmskoj građi njemačke NDH-aške, savezničke i partizanske proizvodnje te fotografijama iz tog ratnog razdoblja.

Danijel Rafaelić piše 2005. o svojim istraživanjima u bečkom filmskom arhivu, a o filmskoj proizvodnji NDH i nekim filmovima koje je snimio Oktavijan Miletić. [7] Zanimljivo je da je 2006. u Budimpešti na radionici Otvorenog društva s temom probrazbe sagledavanja socijalističke prošlosti drži predavanje o sagledavanju hrvatske povijesti kroz filmove nastale u Drugom svjetskom ratu. [8]

Nakon nekoliko mjeseci pojavljuje se i članak Nenada Polimca Pavelić u boji iz beogradskih arhiva, o NDH-aškim filmovima u boji. Dobar dio podataka temeljen je na Mikčevoj knjizi, a članku se najavljuje i buduća Rafaelićeva knjiga Kinematografija u NDH 1941.–1945. Tu se spominje pregledanih 175 filmskih žurnala i 30 dokumentaraca i kratkih igranih filmova. Poimenično je navedeno i nekoliko filmova, koji, čini mi se, nisu do sada bili spominjani: Poglavnik i narod, Svečani dan 13. VI. 1941., Dan hrvatskog junaka, Kako se stvaraju izložbe.

Uz prikaz filma Kako se stvaraju izložbe te biografije Marijana Mikca u članku se navodi da u Beogradu ne posjeduju kopiju filma Lisinski. No po svemu sudeći ipak ga imaju. Osim što se to može iščitati iz policijske dokumentacije, u Muzeju Jugoslovenske kinoteke u okviru ciklusa Film i Muzika za siječanj 2007. najavljeno je njegovo prikazivanje na portalu SEECult.org, i to: Biće prikazan i film “Lisinski” (NDH 1944) Oktavijana Miletića. Očito je da je s oznakom NDH posebno obilježen jer se uz ostale filmove iz ciklusa uz godinu proizvodnje ne stavljaju nikakve oznake. Ovakvo obilježavanje preuzeto je iz zapisnika koji su policijski službenici DSUP-a NR Hrvatske sastavili 1958. prilikom preuzimanja tog filma iz Dubrava filma. [9]

Uz Polimčev je članak Kolumna slikopis u pohvalu holokausta dr. Ive Goldsteina i članak Pavelićev film za dodvoravanje Hitleru, također s osvrtom na film Kako se stvaraju izložbe, koji je imao prigodu negdje vidjeti. Iz naslova članaka ostaje dojam da su taj i prethodni filmovi dobavljeni iz Beograda. Inače, film Kako se stvaraju izložbe detaljno je obrađen još 2000. godine u članku beogradskog povjesničara Milana Koljanina Filmska propaganda – Uvod u Holokaust.

I u studentskim se istraživačkim radovima počinju pojavljivati teme o propagandnim filmovima s osvrtom na NDH. Tako se na Internetu može naći rad studentice etnologije i sociologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu Sandre Urem Propagandni film u okvirima nacističke ideologije, u kojem je dan "kratak pregled propagandnog filma i njegov razvoj za vrijeme nacističke Njemačke i Nezavisne Države Hrvatske".

Kada se filmovi Hrvatskog slikopisa potraže u internetskoj bazi hrvatskog filma film.hr, može se naći devet kratkih filmova pod natuknicom Hrvatski slikopis, a sam je Lisinski odvojeno naveden pod Hrvatski slikopis (Croatia film). Barok u Hrvatskoj naveden je u obje natuknice. Ni tu nema sistema, a summa summarum, nije baš mnogo.

‹ Prethodno poglavlje  |  Iduće poglavlje ›

 


Bilješke

[3] Srđan Knežević, Uvod u istoriju hrvatske kinematografije.

[4] Ante Peterlić, Oktavijan Miletić - "Lisinski".

[5] Redatelji: Lidija Jojić, Eduard Galić, Zoran Tadić...

[6] Zoran Tadić, Hrvatska u riječi i slici, 1941, 1942... (Pitanja sukcesije i endehaški filmski žurnali).

[7] Danijel Rafaelić: Otkriven izgubljeni film Oktavijana Miletića? Filmska proizvodnja u NDH – istraživanje u bečkom filmskom arhivu.

[8] Visions after the Fall: Museums, Archives and Cinema in Reshaping Popular Perceptions of the Socialist Past: Perceptions of Croatian history in films made in Croatia during the Second World War (1941-1945.). Open Society Archives at Central European University, Budimpešta 25. do 27. svibnja 2006.

[9] Enes Midžić, O Šibenskoj luci, ratnom plijenu u limenkama i uništavanju hrvatske filmske građe.