Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo

Krunidba srpskog kralja i »Šibenska luka«
ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Otvori sve | Zatvori sve

O kameri, 17,5 mm ili 35 mm

Prigodom pronalaska filma Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića u beogradskom časopisu Vreme je 1937. objavljeno da je film sniman s Bristol kamerom. Kako se radi o sjećanju u kojem je i počasni konzul iz Schefielda proglašen britanskim poslanikom u Beogradu, navođenje vrste kamere je pod upitnikom, posebice što takva nije poznata.

Prema nekim ne sasvim jasnim navodima, film Willsona i Mottershawa je snimljen na 17,5 mm formatu. Ako je tako tada se najvjerojatnije se radi o Biokam sustavu koji se na tržištu nalazi od 1899., a možda i o Birtac kameri, što bi bilo moguće utvrditi tek uvidom u izvorni negativ. Izbor tog formata i kamere zasigurno bi bio rezultat promišljanja o dugom putovanju, reportažnom snimanju. U tom se slučaju postavlja pitanje: kada, gdje i za čije je potrebe napravljena 35 mm kopija cjelokupnog materijala? Da li je sam Willson dao kopirati sa 17,5 mm na 35 mm format i prikazivao 35 mm kopiju, što je moguće, ili je to učinjeno po otkupu materijala (što je malo vjerojatno) ostaje neodgovoreno.

Jedan od prvih sustava namijenjen amaterskoj uporabi pojavljuje se sa 17,5 mm sustavom Birtac kamere i projektora, koji je razvio engleski filmaš Birt Acres 1898. godine. Uz jedan fotogram postavljene su jednostrano po dvije perforacije, te je njegova površina bila prilično mala. Taj format, koji je nastao prepolovljavanjem neperforirane 35 mm vrpce, nije bio dužega vijeka, ali su ga s drugačije postavljenim perforacijama koristili mnogi proizvođači za svoje sustave.

Oglasni prikaz Biokama

Naredne godine tvrtka Wrench & Son predstavila je sustav Biokam, koji je razvio Alfred Darling, također sa 17,5 mm filmom, ali s perforacijom po sredini filma i na razdjelnom prostoru između dva susljedna fotograma. Na taj je način povećana širina i površina fotograma, ali su i moguća oštećenja i ogrebotine images bila veća. Kamera je istodobno služila kao projektor, kopirka, fotoaparat i aparat za povećavanje slika.

Stevan Jovičić tvrdi da je film sniman 35 mm kamerom Roberta Paula, a to učvršćuje tvrdnjom da je Mottershaw bio njegov učenik. Ima elemenata po kojima je to vjerojatno, ali ne zbog same kamere koliko zbog Paulovog stativa kojim je upravo bilo moguće izvesti duže panoramske pokrete koji karakteriziraju sam film.

Oglasni prikaz Biokama

Britanski pionir filma Robert William Paul (1869. - 1943.), po zanimanju optičar, značajan je britanski filmaš koji je mnogo pridonio tehničkom razvoju filma i kinematografije. Započevši karijeru kopiranjem Edisonovih kinetoscopa Paul razvija svoj vlastiti sustav snimanja pokretnih slika, Theatrograph, koji je poslije nazvan Animatographe (1896.). Taj je uređaj uz male preinake služio i kao kamera i kao projektor. Animatographe je kamera kod koje se film nalazi unutar tijela kamere. Kamera je pokretana je elektromotorom, opskrbljena tahometrom [4], a učestalost snimanja regulirana je reostatom [5]. Sustav dvostrukog malteškog križa upravljao je intermitentnim kretanjem filma kroz kameru. Tražilo je postavljeno iznad objektiva i prolazilo je kroz kameru, a slika je kontrolirana na mutnom staklu. Tu kameru oprema elektromotorom i stativom s panoramskom glavom.

Pokretne slike i kamera u pokretu, stativ i panoramska glava

Animatographe na stativu (1897.)

Bez obzira kojom je kamerom snimano, Paulovom ili nečijom drugom, na 17,5 mm ili 35 mm formatu, značajke filma proizlaze iz načina snimanja. Pokretne slike s kamerom u pokretu. Uporaba stativa i panoramske glave su novost.

Paulov stativ koji Mottershav najvjerojatnije koristi, je prvi filmski stativ s panoramskom glavom koja omogućava vodoravne i djelomično okomite pokrete kamere te vodoravno izravnanje kamere. Vodoravna panorama izvodi se okretanjem ručice koja pužnim prijenosom pokreće obodni zupčanik glave. Pri konstrukciji je primijenjeno iskustvo stativa i glava s početka razvoja fotografije, kod kojih je polukuglasto ležište omogućavalo jednostavnije kadriranje. Polukuglasta baza Paulove stativske panoramske glave je slobodno usađena u polukuglasto ležište i u njemu je pokretna. Na taj je način omogućeno stanovito izvođenje i okomitih panoramskih pokreta. R. W. Paul je stativ koristio pri snimanju procesije proslave dijamantnog jubileja kraljice Victorije 22. lipnja 1897. godine. U poznatom materijalu nema panoramskih snimaka, i može se pretpostaviti da je R. W. Paul koristio panoramsku glavu za lakše namještanje kamere te jednostavnije i brže kadriranje u uvjetima reportažnog dokumentarnog snimanja. U tadašnjem opisu Paulova stativa i panoramske glave kaže se:

 "...kamera u vodoravnom kružnom slijedu, pomoću volana s pužnim prijenosom, prati objekt i drži ga u središtu vidnog polja kamere. Isto tako može se naginjati u svim pravcima uz pomoć sfernog ležišta kojim je opskrbljen kratki tronožac." [6]

Prihvaćajući Jovičićeve navode, koji je zasigurno upućen, film je sniman na 35 mm formatu. Da li se zaista radi o Paulovoj kameri nije za film presudno, ali upravo stativska glava, koja je omogućila i obilježila način snimanja, temeljna je indikacija da se o njima radi.

‹ Prethodno poglavlje  |  Iduće poglavlje ›

 


Bilješke

[4] Grč. tachýs - brz + grč. métron - mjera; tahometar - sprava za mjerenje brzine.

[5] Grč. rhéos - što teče, struja + grč. statós - postavljen, stojeći. Otpornik za električke promjenljive otpore namijenjen regulaciji struje, napona.

[6] Cassell's Family Magazine, srpanj 1897. godine.