Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo

Krunidba srpskog kralja i »Šibenska luka«
ili Arheološko istraživanje prazne filmske limenke

Otvori sve | Zatvori sve

Jugoslovenska kinoteka i Luka Šibenik

"Šibenska luka", prizor s obale

U doktorskoj disertaciji dr. Dejana Kosanovića iz 1982. a kasnije i knjizi Počeci kinematografije na tlu Jugoslavije do 1918. godine izneseno je da najstariji snimljeni materijal na području Hrvatske, koji se čuva u Jugoslovenskoj kinoteci pod naslovom Luka Šibenik, "moglo bi se pripisati" Stanislawu Noworyti. Prema dr. Kosanoviću, ta snimka nastala 1903. ili 1904., možda je rad i nekog drugog snimatelja.

Iznesena pretpostavka o Noworiti kao mogućem snimatelju vjerojatno je proistekla iz činjenice da je 1903. godine snimao na Kvarneru i radio neko vrijeme s mađarskim poduzetnikom Ferdinandom Somogyem, vlasnikom putujućeg kina Urania, a koje je te godine putovalo i po Dalmaciji. Doduše, prema navodima Duška Kečkemeta u knjizi Počeci kinematografije i filma u Dalmaciji internacionalno kazalište Urania, pod rukovodstvo Ferdinanda Somogya projiciralo je 1903. u Zadru dijapozitive snimljene u Dalmaciji i Crnoj Gori, a o filmskim projekcijama i snimanjima nema niti riječi. Međutim ni sam Noworyta ne govori o tom snimanju ništa u intervjuu koji je dao u Hrvatskom slikopisu br. 7 od 1. prosinca 1942., u kojem prilično detaljno govori i o prvim danima svoje snimateljske karijere. Nema spomena Šibenika, a ni Zadra.

Nadalje, dr. Kosanović govori o dužini filma od 25 m, a mi ga za sada poznajemo u dužini od 52 m na 35 m vrpci. Pitanje je da li se dr. Kosanović referira na 17,5 mm vrpcu, na kojoj je možda taj filmski fragment snimljen (što je malo vjerojatno) ili na 16 mm redukcijsku kopiju 35 mm filmskog izvornika, kojoj bi ta dužina odgovarala ili se pak naprosto radi o previdu.

Živuće fotografije i Šibenska luka

Međunaslov iz filma "Živuće fotografije"

Najveći dio filmskog fragmenta pod nazivom Šibenska luka javno je prikazan i prezentiran filmom Živuće fotografije (Mladen Juran, 1983.). Istražujući u Jugoslovenskoj kinoteci arhivsko filmsko gradivo Juran je upućen od Stevana Jovćića i montažera 'Šerifa' na jednu kutiju s filmom u kojoj su snimke kavane, koju prepoznaje kao kavanu Korzo te snimke luke Šibenik. U relativnoj materijalnoj oskudici naručuje 16 mm kopiju snimaka luke Šibenik za svoj film.

Hrvatskoj je javnosti tada taj filmski fragment po prvi puta djelomično prikazan kao "najstariji sačuvani filmski zapis snimljen na teritoriji Hrvatske i Jugoslavije". Film je kod Jurana strukturiran u tri manje cjeline, odvojene s dva naknadno snimljena međunaslova, a započinje sa snimkama s broda odnosno s mora, a nakon toga i prizora iz same luke i s obale. U kasnijim se prikazima taj filmski fragment strukturira drugačije. Smjela tvrdnja o 1903. kao godini nastanka, a time i o najstarijem sačuvanim filmom s područja Jugoslavije, već je narednom međunaslovom poljuljana, ali ostala je praktički uvriježena činjenica sve do današnjih dana.

Zanimljivo je da scenaristi filma mr. Ivo Škrabalo i Mladen Juran otvaraju mogućnost da je snimatelj Šibenske luke netko drugi, a ne Noworyta: "Pretpostavku prema kojoj je snimatelj Stanislaw Noworyta zamijenila je nova prema kojoj je autor ovog dokumenta Englez Arnold Muir Willson" napisano je u kadru međunaslova.

Međunaslov iz filma "Živuće fotografije"

Za Wilsona se već tada zna da je krajem 1904. godine on s nekim snimateljem u Srbiji snimio film Krunisanje kralja Petra I Karađorđevića. Upravo taj je film identificiran kao najstariji sačuvani film s područja Srbije. Ako je Willson povezan sa snimanjem Šibenske luke morao je godinu dana ranije boraviti nekim poslom u Hrvatskoj. Ta pretpostavka ostaje iz nepoznatih razloga u hrvatskoj kinematografiji neistražena, a začudo od srpskih povjesničara nema nekih reakcija, iako se može pretpostaviti da znaju više. Osim dr. Kosanovća filmom su se o krunidbi bavili i drugi srpski autori, kao npr. Bosa Sljepčević, Stevan Jovičić, Srđan Knežević i drugi, od kojih je mogla doći pretpostavka o Willsonu, kao jednom od mogućih snimatelja Šibenske luke.

Ipak u svojoj knjizi Između publike i države, koja predstavlja prvu cjelovitu povijest hrvatskoga filma, mr. Škrabalo ne spominje Šibensku luku. Kaže, ni sam nije vjerovao u taj podatak. Pa i dr. Branko Belan koji spominje Noworytu u tekstu Film u Hrvatskoj - od Lumiera do partizanskih kamera (1973.) ne dovodi ga u vezu sa snimanjima u Šibeniku.

U nekim se kasnijim napisima pojavio i lapidarni podatak da je Šibensku luku snimio na 17,5 mm vrpci "tajnik britanskog konzulaBeogradu", koji je bio na proputovanju po Dalmaciji, na koje je krenuo iz Kotora.

Za razliku od Juranova prikaza u kojem je Šibenska luka prikazana u tri dijela odvojena natpisima komentara, i ne sa svim kadrovima, cjelovitiji prikaz te snimke predočen je u televizijskom serijalu Zlatka Sudovića Sto godina filma, Sto godina hrvatske kinematografije, Počeci (1995.). Ta se inačica Šibenske luke skoro u cijelosti podudara s onom koja je presnimljena za Hrvatsku kinoteku. Prema tom prikazu autor filma je Stanislaw Noworyta.

Pretpostavku o Noworyti kao snimatelju filma Šibenska luka navode svi kasniji publicisti, pisci i autori povijesti filma u Hrvatskoj, a mnogi to navode kao izvjesnu činjenicu, posebice u popularnim napisima.

Tvrdnja da je Noworyta autor filma Šibenska luka iznesena je na dva mjesta u Filmskoj enciklopediji (1986., 1990.).

Trebalo je čekati jednu dragocjenu knjigu, Filmovi u Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu 1904 - 1940 (2003.), da bi se taj podatak promijenio. Ali ni njome nisu činjenice o tom filmu do kraja razjašnjene. Moguće je da prerana smrt dr. Majcena, iza kojeg je ostao tek ne sasvim sređen rukopis knjige odnosno popisa filmova, ostavila taj prostor i tu zadaću drugim istraživačima.

‹ Prethodno poglavlje  |  Iduće poglavlje ›