Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo Diplomski radovi

Automatski reflektori

Otvori sve | Zatvori sve

Autor: Robert Krivec

Automatski, inteligentni, pokretni - samo su neki od naziva za reflektore nastale krajem dvadesetog stoljeća spajanjem klasičnih rasvjetnih tijela odavno prisutnih u scenskim umjetnostima i digitalne tehnologije. Svim uobičajenim svjetlosnim atributima poput smjera, intenziteta, kvalitete i boje koji se kod klasičnih reflektora postavljaju ručno kod automatskih reflektora se upravlja daljinski, pomoću specijaliziranog računala koje sa reflektorom komunicira koristeći digitalni protokol. Uz spomenute, ovi reflektori donose i nove atribute, prvenstveno pokret, zbog čega ih se naziva i pokretnim reflektorima (engl. moving lights).

Automatski reflektori nastali su kao svjetlosni efekt, atrakcija namijenjena rock koncertima i disco klubovima, i u prvo vrijeme su doživljavani kao prolazna moda. Pokazalo se, međutim, da se radi o ozbiljnom novom alatu koji iz godine u godinu nalazi nova područja primjene i otvara nove likovne mogućnosti u svim granama scenskih umjetnosti. Pokret, u prvo vrijeme glavna prednost ovih uređaja, danas se koristi štedljivo, a prednost se daje suptilnijim mogućnostima poput polaganog pretapanja boja, neprimjetne promjene širine svjetlosnog snopa i sl. U mnogim slučajevima gledalac nije svjestan da je prizor koji promatra osvijetljen automatskim reflektorima, ali bez njih bi zasigurno izgledao drugačije. Tako ih danas susrećemo u ozbiljnim kazališnim produkcijama, a sve češće i u igranom filmu, što je bio i poticaj za pisanje ove radnje.

Namjera je ove radnje upoznati čitaoca sa tehnologijom na kojoj su automatski reflektori zasnovani i mogućnostima njihove kreativne primjene. Zbog toga će u prvom dijelu biti riječi o tehničkom ustrojstvu automatskih reflektora, dok će drugi dio biti posvećen njihovoj primjeni u igranom filmu.