Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Štivo Diplomski radovi

Polazište snimatelja

Otvori sve | Zatvori sve

Autor: Domagoj Lozina

Često se koristi slikovita usporedba filmske ekipe s velikim orkestrom. Redatelj je dirigent, a snimatelj je prva violina. Svojim iskustvom i odgovornošću snimatelj može u mnogome doprinijeti stvaranju dobrog filma. Pri tome ne smije staviti fotografiju ispred priče, već je treba učiniti njenim dijelom.

Moglo bi se reći da je film u samo sto godina postojanja već zatvorio jedan estetski ciklus. Pri tome mislim na vizualne principe. Počelo je sa studijima prekrivenim materijalima koji su propuštali sunčevo svjetlo. To svjetlo je bilo difuzno, bez sjena. Nakon toga, 20-ih godina, pojavit će se prvi reflektori. Slijedi period od gotovo 50 godina dominacije stilizirane fotografije. "Tvrdim" svjetlom i stiliziranim osvjetljavanjem naglašavala se dramatičnost sadržaja. Kanoni osvjetljavanja često su sputavali glumce u kretnjama. Snimatelji su imali moć da prilagođuju priču svojim zahtjevima. 70-ih godina to će u Americi promijeniti nova generacija umjetnika. Redatelji kao što su Spielberg, Coppola i Scorsese pod utjecajem francuskog novog vala pokušavaju izgraditi svoje vizije. Za to će im biti neophodni snimatelji koje neće sputavati okviri starih snimateljskih kanona. Vilmos Zsigmond, Laszlo Kovacs, Gordon Willis, Nestor Almendros i drugi pridonose nastajanju originalnih filmova koji će ubrzo promijeniti američki film.

Film je umjetnost na koju više od ostalih djeluje tehnički razvoj. Tek pojavom osjetljivijih emulzija i visokoosjetljivih objektiva stvorit će se pretpostavka za pojavu francuskog novog vala. S lakšim kamerama i manjim ekipama mladi autori izbjegavaju produkciju velikih studija i snimaju filmove "na ulici". Difuzno svjetlo kao reakcija na dugogodišnju dominaciju "tvrdog" svjetla postaje njihov vizualni identitet. Nakon nekoliko godina mode difuznog svjetla, snimatelji shvaćaju da su samo iz jedne krajnosti prešli u drugu. Prihvaćaju prednosti i mane dva osnovna principa osvjetljavanja. Bez estetskih ograničenja snimatelj je dobio široku paletu izražajnih mogućnosti. U tom trenutku film je završio jedan vizualni ciklus. Od difuznog preko "tvrdog" svjetla natrag na difuzno. Iako najmanje izražen do sada antagonizam između škola "tvrdog" i "mekog" još uvijek srećemo kod nekih filmskih stvaratelja.

Pozornost koju je na sebe privukla Dogma 95 može između ostalog zahvaliti ekstremnom pristupu osvjetljavanju koji zabranjuje korištenje umjetne rasvjete.

Današnji najbolji snimatelji su oni koji mogu svoj stil prilagoditi svakoj formi koju treba snimiti. Robby Muller, Andrzej Sekula, Barry Sonnenfeld, Roger Deakins, Janusz Kaminski i ostali moderni snimatelji svojim radom odražavaju svo bogatstvo filmskog jezika.