Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Nastavnici

Boris Popović, izvanredni profesor
Filmska i televizijska rasvjeta

Otvori sve | Zatvori sve

Boris Popović rođen je u Zagrebu 6. rujna 1955. Nakon mature na XV matematičkoj gimnaziji i jednogodišnjeg studiranja na Elektrotehničkom fakultetu, 1975. godine upisao je Studij filmskog i TV snimanja na Akademiji dramske umjetnosti (tada Akademija za kazalište, film i televiziju). Diplomirao je 1980. godine kratkim igranim filmom Svjetski rekord u režiji Snježane Tribuson i pismenim radom pod naslovom Rasvjeta u igranom filmu.

Profesionalni rad započeo je još tokom studija, kao fotograf u listovima Studentski list, Polet i Sam svoj majstor. Uz to sam snimao fotografije za naslovnice knjiga i plakate. Po završetku studija započeo je filmsku karijeru asistenturom na kratkom igranom filmu Dioskuri snimatelja Silvestra Kolbasa i režisera Davora Žmegača, nakon čega je otišao na odsluženje vojnog roka.

Po povratku iz vojske 1982. godine zaposlio se na tadašnjoj Televiziji Zagreb, kao majstor rasvjete (lighting director) u elektronskoj produkciji s više kamera. Na tom radnom mjestu ostao je do 1997. godine. Te godine zaposlen je na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje i danas, u zvanju docenta na Odsjeku snimanja, predaje kolegij TV rasvjeta.

Oženjen je. Govori i piše Engleski. Član je Hrvatskog društvo filmskih djelatnika (HDFD), Hrvatske udruge filmskih snimatelja (HFS) i Society of Television Lighting Directors (STLD).

Umjetnička djelatnost

Boris Popović vrhunski je majstor rasvjete u zvanju direktora fotografije, kako je to sistematizirano na Hrvatskoj televiziji. Poziv kojim se bavi jedno je od onih zanimanja za koje se najčešće kaže kako je važno i odgovorno, a malo poznato. U svakom televizijskom emitiranju bilo da se radi o vijestima, vremenskoj prognozi, ili TV drami, nužno je sudjelovanje majstora rasvjete. A posao majstora rasvjete bit će da osvijetli scenu i dijelove dekora, lica spikera ili glumaca, tako da mi obični gledatelji o tome i ne razmišljamo već da slike koje nam se svaki dan predočuju elektronski, doživljavamo same po sebi kao nešto normalno, uobičajeno i svakodnevno. Majstor rasvjete u kazalištu svoje će umijeće graditi u uskoj suradnji s redateljem predstave i njegovi rezultati bit će vidljivi odmah na sceni s prvim paljenjem reflektora, dok će majstor svjetla na TV morati poznavati i niz tehničkih datosti kako bi svjetlo koje je kreirao za određenu situaciju dospjelo u "istom" obliku i do naših televizora .

Iako je jedna od osnovnih kvaliteta TV slike njena tehnička korektnost i "nevidljivost" svjetla, Popović je jedan od rijetkih majstora na TV koji je unutar strogih tehničkih i estetskih normi, koje su godinama uvriježene na našoj televiziji, uspio privući pozornost na svoj rad upravo proširivanjem estetskih standarda koji su nužno utjecali i na tehničke standarde. Popović je direktno svoj rad učinio vidljivim, već svojim prvim radovima nastavljajući primjenjivati ono znanje koje je stekao na Akademiji prilagođavajući se zahtjevima ne više filmskog već televizijskog medija.

No, kada bi se morala izreći najkraća moguća karakteristika njegova rada svjetlom od njegovih početaka pa sve do danas možda bi to bilo, da je Popović na hrvatsku televiziju donio "filmsko svjetlo". Riječ je o onom filmskom svjetlu kakvo se u posljednjih nekoliko godina može vidjeti u filmovima europskih i američkih direktora fotografije (majstora svjetla na filmu), koje karakterizira izrazita kromatičnost. Svjetlo više nije samo "bijelo", "nevidljivo" već postaje i narančasto, plavo, crveno itd, odnosno onakve boje koje će najbolje pomoći prizoru u njegovom emotivnom djelovanju na gledatelja te će i Popović s takovih postavki krenuti u rad sa svjetlom na TV. Uz obojena svjetla jedan od tabua koje će Popović rušiti bit će pojam standarda svjetloće i tamnoće snimljenog prizora, koji su važni za kvalitetu prijema na našim televizorima, ali su važni i za realističnost, uvjerljivost i stilizacijske mogućnosti, elektronske slike (ponovo je uspoređujući s medijem filma). Iako su se promijenili tehnički standardi, uvođenjem novih osjetljivijih i mobilnijih TV kamera, mišljenja o onome što je tehnički dopušteno ostala su ista i tu je Popović s nekolicinom istomišljenika uspio unijeti promjene i na našoj televiziji. Odlično poznavanje televizijske tehnologije pomoglo mu je u uspješnom ostvarivanju i njegovih novih estetskih nazora.

Akademski snimatelj Boris Popović nije zanemario svoje temeljno obrazovanje snimatelja, poziv koji ga je prvotno, po završetku akademije usmjerio na oblikovanje svjetla. Krajem osamdesetih godina Dramski program tadašnje Televizije Zagreb postepeno napušta snimanje s više kamera i počinje koristiti ENG i EFP tehnologiju, male elektronske kamere i magnetoskope. Tada Popović, uz dizajniranje svjetla, započinje raditi i kao snimatelj, direktor fotografije (filmska terminologija), tako da je u periodu 1990. - 1991. ostvario više dramskih produkcija. Najznačajniji od tih radova su Dirigenti i mužikaši, TV serija u sedam nastavaka režisera Kreše Golika.

Izbijanje rata na posredan je način promijenilo ponovno smjer njegove karijere. Dramska produkcija je stala, a pojačana je glazbena produkcija, u prvo vrijeme domoljubnih, a kasnije svih vrsta koncerata i ozbiljne i zabavne glazbe. Tako od rata do danas radi prvenstveno dizajn svjetla za glazbene produkcije.

Nastavna djelatnost

1. Stručni seminari i predavanja

Prva predavačka iskustva Boris Popović počinje stjecati još kao učenik Matematičke gimnazije, držeći predavanja o programiranju elektroničkih računala članovima pokreta Nauku mladima, učenicima, ali i zainteresiranim studentima.

Godine 1988. kao istaknuti majstor rasvjete održava seminar i predavanje na temu Estetika rasvjete za djelatnike tadašnjeg JRT-a u Sarajevu.

Devedesetih godina je na Hrvatskoj televiziji uvodio u rad mlade dizajnere svjetla, koji su u televizijsku rasvjetu došli iz drugih područja, kao akademski kipari i slikari ili diplomirani dizajneri. Neki od njih su danas vodeći dizajneri svjetla na Hrvatskoj televiziji.

Na poziv Televizije Slovenija održao je u jesen 1998. godine petodnevni seminar o televizijskoj rasvjeti za sve zainteresirane djelatnike, prvenstveno snimatelje i dizajnere svjetla.

2. Akademija dramske umjetnosti

Godine 1996. započeo je kao honorarni suradnik, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, održavati predavanja iz novouvedenog kolegija Televizijska rasvjeta, za koji je razradio nastavni plan.

Od 1. travnja 1997. zaposlen je na Akademiji dramske umjetnosti kao docent na Studiju filmskog i TV snimanja, kolegij TV rasvjeta. U postupku izbora održao je nastupno predavanje na temu Televizija u susretu s rasvjetnim tehnikama scenskih umjetnosti

Poznavanje informatičkih tehnologija omogućilo mu je njihovu primjenu i u nastavi. Od 1998. godine redovito drži predavanja pomoću računala, prezentacijskog programa i video projektora. Tako pripravljene slikovne i pisane materijale objavio je krajem ak. godine 2000./2001. na Internetu kao svima dostupan priručnik za nastavu TV rasvjete, čime je u određenoj mjeri ublažio nedostatak literature s tog područja i olakšao studentima pripremanje ispita. Prednost ovakvog objavljivanja je u jednostavnim mogućnostima čestih dopuna i obnavljanja sadržaja, bez potrebe za čekanjem drugog izdanja kao što je slučaj sa tradicionalnim tiskanim udžbenicima, kao i u praktično zanemarivoj cijeni njihova objavljivanja.

Bio je mentor studentima u izradi diplomskih radova, član je povjerenstva za prijemne ispite i godišnje ispite na odsjeku.

Za proteklo vrijeme na ADU nastojao je osim izvođenja nastave i vježbi, studente uključiti volonterski u gotovo sve profesionalne projekte u kojima je u tom perioda sam kao autor sudjelovao, smatrajući da je važno da se studenti Odsjeka filmskog i TV snimanja pravovremeno upoznaju sa svim tehničkim standardima koji ih očekuju u profesiji, a Akademija im to ne može pružiti za vrijeme studija.

Istaknuta je njegova uloga u modernizaciji i ažuriranju nastave, jer je kinematografija podložna neprestanim mijenama i uvođenju novih tehnologije. Njegova nastavna i pedagoška djelatnost predstavlja vrhunce akademskih standarda.

Pažljivim čitanjem njegove videografije lako je vidljivo da se Boris Popović u svojoj umjetničkoj praksi susretao s različitim zadacima i televizijskim žanrovima te da njegovo veliko iskustvo, tehničko znanje i talent su bitni za zauzimanje odličnog mjesta i u pedagoškom radu na Akademiji dramske umjetnosti. Rezultati koje je postigao sa studentima privlače pažnju, bili su odlični, a njegov nastavni rad oplemenjen je iskustvom čovjeka koji je sudjelovao i kreirao u proizvodnji. Na taj je način Popović približio studentima medij televizije, ne samo akademski, već na onaj način koji će njima samima biti najpotrebniji, konkretnom praksom, stalnim eksperimentiranjem, poznavanjem novih tehnologija i na kraju umjetničkim ostvarenjima.

Nastavni principi i njegov rad na umjetničkom i stručnom obrazovanju studenata u skladu je sa suvremenim pogledima na ulogu, smisao i izraz filmske slike koji se posebno njeguju na ovoj Akademiji.

Stručna djelatnost

1. Stručni rad - majstor rasvjete

Akademski snimatelj Boris Popović je prvi školovani djelatnik na poslu televizijskog majstora rasvjete na hrvatskoj televiziji. Odmah po dolasku počinje ostvarivati radove koji su se svojom likovnošću na pozitivan način razlikovali od tada prevladavajuće tehnički orijentirane televizijske rasvjete. Zahvaljujući tome vrlo brzo počinje dizajnirati svjetlo za brojne zahtjevne i atraktivne televizijske produkcije, prvenstveno u Dramskom programu. Tome su slijedila brojna promaknuća, od kojih je najviše imenovanje za direktora fotografije 1994. godine, kako je to sistematizirano na Hrvatskoj televiziji. Taj mu je položaj nametnuo i određeno djelovanje a području promicanja struke, a i uvođenju novih standarda i kriterija rada na HTV-u.

Popovićevo približavanje glazbenoj produkciji se vremenski podudarilo sa razvojem informatičke tehnologije, koji nije mimoišlo ni tehnologiju scenske rasvjete. Pojavljuju se automatski reflektori i kompjuterizirani regulatori rasvjete. Njegovo tehničko obrazovanje i osobna zainteresiranost za informatičku i računalnu tehnologiju olakšali su mu prihvaćanje novih tehnologija. U serijalu zabavno- glazbenih emisija Sedma Noć (1992. - 1995.) prvi je u Hrvatskoj primijenio automatske reflektore, koji su danas nezaobilazni dio ne samo zabavno-glazbenih već i mnogih drugih scenskih događanja.

2. Stručni tekstovi

Uz rad na Hrvatskoj televiziji bavio se i povremenim pisanjem tekstova iz područja rasvjete. Na poziv dr. Ante Peterlića napisao je više članaka za Filmsku enciklopediju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. U časopisu Television Lighting, glasilu međunarodne udruge Society of Television Lighting Directors, objavljivao je prikaze vlastitih TV produkcija i rasprave o podjeli rada i autorstvu u dizajnu svjetla za televiziju. Također je objavljivao članke u Hrvatskom filmskom ljetopisu.

  • Filmska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, sv. 2, 1990. Članci: Rasvjeta, filmska; Svjetlo, filmsko; Svjetlomjer
  • Television Lighting, The Journal of Society of Television Lighting Directors: Croatian's Seventh Night, Issue 52, 1993.; Scanners, Controlers and Operators, Issue 61, 1996.; Light Entertainment in the Tennis Hall, Issue 67, 1998.
  • Hrvatski filmski ljetopis, 12/1997: Filmska rasvjeta između realizma i stilizacije; Boja i svjetlo, 27-28/2001

3. Članstvo i rad u udrugama

Stručna djelatnost akademskog snimatelja i majstora rasvjete Borisa Popovića ogleda se u sudjelovanju u oblikovanju programa strukovnih udruga kojih je član, realiziranju niza stručnih i strukovnih zadaća koje proizlaze iz njegovog statusa vrhunskog umjetnika na području oblikovanja scenske, filmske i televizijske rasvjete.

Članstvo u Society of Television Lighting Directors omogućilo mu je brojne kontakte sa inozemnim kolegama.

Tako je godine 1994. u nastavnom centru BBC-a Wood Norton pokraj Londona pohađao seminar Technology Update, posvećen novim rasvjetnim tehnologijama, i posjetio studije BBC-a. Naredne godine je u studijskom posjetu TV studijima Nizozemske nacionalne televizije.

Godine 1996. ponovno je u Londonu na sajmu rasvjetne opreme PLASA i u posjeti jednoj od vodećih tvrtki za proizvodnju regulatora rasvjete Avolites. Godine 1997, sudjelovao je u radu međunarodnog simpozija o scenskoj rasvjeti Showlight koji je te godine održan u belgijskom gradu Ghentu.

4. Webmaster

Kao CarNET koordinator Akademije dramske umjetnosti znatno je pridonio informatizaciji Akademije. Na njegovu inicijativu su od Ministarstva znanosti i tehnologije dobivena prva računala namijenjena studentima i nastavnicima, uveden Internet i započeta izgradnja lokalne računalne mreže. Oblikovao je web-stranice Akademije dramske umjetnosti, i održavao ih do 2000. godine. Kao webmaster Hrvatske udruge filmskih snimatelja postavio je i održava WEB stranice udruge. Godine 2000. postavio je i prve web-stranice Udruge roditelja djece s kohlearnim implantom.