Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Nastavnici

Nenad Ilijić, docent
Digitalna i studijska fotografija

Otvori sve | Zatvori sve

Rođen u Zagrebu 24. 1. 1947. Oženjen Dunjom Ilijić (r. 1947.), s kojom ima sinove Sašu (r. 1967.) i Matu (r. 1978.). Govori engleski i talijanski.

Osnovnu školu pohađao u Zagrebu, i završio 1961. godine. II Gimnaziju, Križanićeva, društveno/jezičnog smjera pohađao u Zagrebu, i maturirao 1965. Strojarsko - brodograđevni fakultet upisao u Zagrebu 1965., a Arhitektonski fakultet 1966. godine. Diplomirao na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu 1971. godine. /MBS 4133/

Tijekom '69. '70. i '71. uključen kao demonstrator u nastavu predmeta Povijest arhitekture, prof. Sena Sekulić-Gvozdanović, a nakon diplome primljen na istu katedru kao asistent. Do polovice 1972. osim nastave, radio na izvedbenoj dokumentaciji za Muzej hrvatskih arheoloških starina u Splitu.

1969. započinje profesionalni fotografski rad, koji od tada nikad nije prekidan.

Napušta zagrebački Arhitektonski fakultet, te samostalno radi na projektima unutrašnjeg uređenja brodova/jahti. Prvi takav angažman dolazi od arhitekta Bernarda Bernardija, /m.b. "KORNAT" za brodogradilište u Betini/, a suradnja s Bernardijem će se nastaviti na unutarnjem uređenju arhitektonskih objekata.

1973. će se zaposliti u ahitektonskom birou APB ILIJIĆ, Zg., u kojem realizira nekoliko samostalnih projekata, te regulira potreban projektantski staž i obim rada, potreban za polaganje stručnog ispita i sticanje "Ovlaštenja"

1977. kao član ULUPUH-a (Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnostu Hrvatske) kandidira za status samostalnog umjetnika, a do sticanja statusa nekoliko mjeseci radi kao fotograf i ilustrator na Klinici za kirurgiju čeljusti i lica. Sredinom 1977. kao član ZUH-a (zajednice umjetnika Hrvatske), ostvaruje status samostalnog umjetnika, te ga zadržava do umirovljenja 1995.godine

Nastavlja arhitektonsku suradnju s Bernardom Bernardijem do 1985. Kao fotograf, radi arhitektonsku fotografiju za projektne biroe, Arhitektonski fakultet, Zavod za izgradnju grada, te revije Čovjek i prostor, i Arhitektura.

Kazališnu fotografiju radi za Teatar u gostima, CocoLeMoco grupu, Kugla glumište, a fotografski podupire i reviju Gordogan. Kao fotograf na filmu radi sa Rajkom Grlićem.

Muzejsko fotografsko djelovanje započinje u MUO, izložbom Secesija u Hrvatskoj, a u rad Muzejskog prostora uključen je u pripremama izložbe Riznica zagrebačke Katedrale. Od 1984. do 1992. stalni je suradnik Muzejskog prostora, gdje je kao fotograf neprekidno, a kao postavljač izložbi povremeno, radio na svim naslovima koji su priređeni. Tridesetak velikih i oko sto pratećih izložbi. Samostalno postavlja neke od naslova rekordera posjećenosti. Sto godina utemeljenja Galerije Strossmayer i Akademije, KINA II, Antički portret u Jugoslaviji, Ikone iz Makedonije, Blaž Jurjev Trogiranin. U tom periodu postavlja i jedan Zagrebački salon; 1986.

Ostvaruje kontakt sa švicarskim Sinarom i dogovara fotografske tečajeve u Zagrebu. Prvi tečaj ostvaren krajem 1989. Početkom 1990. uzastopni tečajevi imaju rastući odaziv, koji početkom 1991. prestaje.

U kolovozu mobiliziran u odred Narodne zaštite, povremeno fotografski priprema izložbe ciklusa Oči istine, koje dokumentiraju razaranja kulturnih spomenika u Hrvatskoj.

Registrira ILIJIĆ doo, koje ima nastaviti grafičke (i PR) djelatnosti kao ekstenzija BBDO-a Zagreb, te kao zastupnik i distributer četiriju značajnih švicarskih proizvođača fotografske opreme ostvariti popularizaciju i plasman studijske fotografske opreme.

Promjena radnog usmjerenja angažmanom za tvrtku BBDO Zagreb. U tipičnom marketing okruženju radi na pripremi grafičkih rješenja za naljepnice, kataloge, prospekte, oglase, plakate, i druge reklamne potrebe. Dinamičan rad, popunjava grafički segment koji je arhitekt, crtač i fotograf tražio. Uporedo nastavlja pripremati fotografske tečajeve, i publicira radove namjenjene fotografima. Održava prvi tečaj studentima ADU.

Zaokret prema direktnoj digitalizaciji u fotografiji. Prezentacije / demonstracije. Hrvatska i Slovenija. Slovenske fotografske revije su preuzele, prevele i publicirale tekstove namijenjene klasičnoj i digitalnoj fotografiji. Izravno snima samo povremeno, i to najradije čini uključen u autorsku grupu koja na određenom projektu radi, i koja ga samo u određenom segmentu treba...

Prihvaća poziv Odsjeka Filmskog i TV snimanja ADU, da održi nastavu za kolegij Studijska i digitalna fotografija. Nalazi da ispunjava stručne uvjete, i posjeduje potrebnu opremu, koja je za fotografskom usmjerenju snimatelja potrebna. Našavši zadovoljstvo u tom radu smatra da bi mogao, zajedno sa ostalim nastavnicima srodnih predmeta, doprinijeti stvaranju programa za školovanje fotografa/snimatelja.

U trećoj godini predavanja i vježbi predmeta Studijska i digitalna fotografija ima potpun pregled nad gradivom koje na predavanjima iznosi. Promjenom odnosa predavanja i vježbi poboljšava ukupan učinak, te nakon uvida u rezultate rada školske godine 01/02 definira program koji smatra dostatnim za dopunu fotografskog obrazovanja filmskog snimatelja, s perspektivom programa šireg fotografskog /pre/usmjerenja.

Stručni i umjetnički rad

Neprekinuta fotografska karijera Nenada Ilijića proteže se kroz četiri dekade. Arhitekt, fotograf, dizajner, inovator i pedagog Nenad Ilijić još je za vrijeme svojih studentskih dana bio zapažen i po svojim fotografskim radovima. Fotografija je bila rani Ilijićev izbor, bez obzira što fotografija nema auru posvećenosti svojstvenu tzv. visokoj umjetnosti. Kako to već i priliči studentu arhitekture, Ilijić, dakako ima i umjetničkog dara, i sklonost umjetnosti, no više ga zanima medijska komunikacija nego mistifikacija visokog arta, te se, ne bježeći time od suočavanja s umjetnošću, pošteno i odlučno prihvaća fotografskog posla.

Tako početke profesionalnog rada kolege Ilijića možemo tražiti u zanimljivom spoju interesa za umjetnost i za tehniku - konkretno, za arhitekturu, za fotografiju i za grafičko oblikovanje. I cijela karijera Nenada Ilijića permanentno objedinjuje različite interese.

Tako svestranost, svojstvena mladim i radoznalim ljudima, odlikuje cjelokupan Ilijićev profesionalni rad. Tijekom godina profesionalnog djelovanja, suočen sa zadacima struke, ali nošen i vlastitim interesom, okušao se u različitim fotografskim žanrovima, gotovo svima koji se njeguju u suvremenoj hrvatskoj profesionalnoj produkciji. U njegovom su opusu značajno zastupljene vrlo specifične fotografske vrste:

  • medicinska fotografija
  • arhitektonska fotografija
  • kazališna fotografija
  • filmska fotografija (still - fotograf na filmu)
  • muzejska (muzeološka) i izložbena fotografija
  • reklamna - marketinška fotografija.

Pri ovom svakako moramo istaknuti da su sve ove vrste vrlo složene, te zahtijevaju vrlo raznovrsna, ali specifična, kompleksna, interdisciplinarna znanja i složen pristup u rješavanju zadataka, pri čemu je neophodna vrhunska zanatska uvježbanost.

Posebnu ozbiljnost vrednovanju Ilijićeva rada daje izbor i širina tematskih područja s kojima se autorski suočava. Kultiviranog i obrazovanog, privlače ga relevantni sadržaji s područja kulture i umjetnosti, poput arhitekture, kazališta i likovnih umjetnosti.

No i u kvantitavnom je smislu njegov opus uistinu impresivan. Nije pretjerano reći da je količina njegovog rada tolika, da je u pojedinim razdobljima teško zamisliti funkcioniranje teatarskog i muzejskog sustava (na nacionalnoj razini!) bez djelovanja vrijednog Ilijića. Odlika fotografije kao masovnog medija je masovna proizvodnja, pa netko treba i proizvesti tu silnu količinu fotografija namijenjenu kako dokumentiranju i arhivistici, tako i raznim oblicima prezentiranja, odnosno izlaganja i publiciranja. I tu posebno dolaze do izražaja ljudske i profesionalne kvalitete Nenada Ilijića. Radin, obrazovan, kompetentan, zainteresiran, svestran, Nenad brzo postaje pouzdanim, omiljenim i uglednim suradnikom mnogih hrvatskih kulturnih institucija. Primjerice, Ilijić je tako među ostalim, u dugim vremenskim razdobljima stalni fotografski suradnik

  • Arhitektonskog fakulteta
  • Restauratorskog zavoda Hrvatske
  • Zavoda za izgradnju grada
  • časopisa Čovjek i prostor
  • časopisa Arhitektura
  • Teatra u gostima
  • kazališne družine CocoLeMoco
  • Kugla glumišta
  • časopisa Gordogan
  • Muzeja za umjetnost i obrt
  • Muzejskog prostora.

Sav taj njegov rad rezultirao je enormnom količinom fotografija, posebice onih za postave izložbi, kao i mnoštvom knjiga - udžbenika, monografija i kataloga, te plakata i drugih raznovrsnih publikacija. No, kad bismo pomislili da velika količina realiziranih fotografija rezultira padom kvalitete, prosječnošću i rutinom, u ovom bi se slučaju prevarili. Ilijić uspješno izbjegava zamkama rutine, donosi originalna rješenja, i tijekom dugog vremenskog perioda uspijeva zadržati mladenačku svježinu. Kakvoća njegovih fotografija se redovito kreće unutar strogih standarda, a mnoge su od njih i u samom vrhu fotografske produkcije, o čemu svjedoče i ugledna inozemna priznanja.

Zahvaljujući iznimnom interesu, stalnom praćenju razvoja tehnologije i stručnim usavršavanjem tijekom cijele karijere (velikim dijelom u inozemstvu), u tehničkom je znanju trajno superioran većini svojih kolega. Među prvima se na ovim prostorima ozbiljno zanima za pitanja digitalne fotografije, digitaliziranja fotokemijskih fotografija, kao i direktnog digitaliziranja pri samom činu snimanja. Ove kvalitete, povezane s relevatnim međunarodnim kontaktima donose mu i međunarodnu reputaciju, te postaje zastupnikom više značajnih proizvođača fotografske opreme (Sinar, FaseOne, Broncolor, Hasselblad.).

Pedagoški i nastavni rad

I prije početaka Ilijićeva rada sa studentima ove Akademije, u profesionalnoj su javnosti bili zapaženi njegovi stručni radovi u više vidova - inovatorskom, teorijsko-znanstvenom, demonstracijskom, pedagoškom i popularizatorskom obliku. Tehničkim inovacijama unaprijedio je rad s velikoformatnim kamerama Sinar, za što je uslijedilo i međunarodno priznaje (Fotoina, Koeln 1992.). Objavljuje i tekstove vezane uz fotografiju, znanstvene i popularizatorske orijentacije; piše skripte o uporabi kamera velikog formata (Sinar). O istoj temi održava predavanja, seminare i demonstracije.

Prve takve tečajeve za studente ADU Ilijić održava još davne 1992. godine, pri čemu neposredno provjerava interes studenata i njihovu spremnost za ovu tematiku. Kasnije, kao pozvani predavač kolegija Studijska i digitalna fotografija na Studiju filmskog i televizijskog snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu tijekom tri akademske godine (1999.-2002.), Ilijić je bio suočen s potrebom sagledavanja okvira svog predavačkog djelovanja, te koncipiranjem sadržaja kolegija. Također je morao razraditi i metodički pristup, definirati literaturu, te konačno organizirati nastavu i sustav vježbi. Trebalo je odrediti te i iznaći potrebnu opremu za rad, pa kao vrijednu činjenicu treba istaći da je kolega Ilijić studentima na raspolaganje nesebično stavio i osobni pribor, kao što je uložio i svoj ugled kod pojedinih inozemnih zastupstava da bi studentima omogućio rad i vježbanje na visokoprofesionalnoj opremi. Ovo povezivanje nastavnog procesa s profesionalnom stvarnošću ovom studiju daje jednu drukčiju, ozbiljnu dimenziju.

Ilijić je problematiku svog kolegija svrhovito prilagodio potrebama Studija filmskog i televizijskog snimanja, prenoseći pritom studentima osim općih, teorijskih i tehničkih znanja o studijskom i digitalnom snimanju, i svoja osobna stručna iskustva, kojih sam ima u izobilju. Kolega Ilijić je također pomogao pri izradi više diplomskih radova studenata snimanja (Tomaš, Petković, Hnatjuk, Pongračić) s različitim fotografskim temama. Posebno je važno što kontakt sa studentima održava i kad završe studij, pomažući onima koji su izabrali put i karijeru studijskog fotografa da stanu na svoje noge i da se lakše integriraju u sustav komercijalne i umjetničke produkcije.

Ranije isticana multidisciplinarnost Ilijićeva rada ogleda se često i u njegovoj spremnosti da svoj fotografski rad opremi i grafički, odnosno dizajnerski, do gotovog grafičkog proizvoda. I to umijeće danas prenosi studentima ove Akademije, usađujući im svijest o fotografu kao jednom od suradnika u proizvodnom lancu.