Odsjek snimanja, Akademija dramske umjetnosti Zagreb
Izložbe

Gordan Lederer

Otvori sve | Zatvori sve

Bilješka o autoru

Gordan Lederer

Gordan Lederer (Zagreb, 21. travnja 1958. - 9. kolovoza 1991.) je poslije osmogodišnje škole i gimnazije u Zagrebu završio školu za fotoreportere Jugoslavenskog instituta za novinarstvo u Beogradu. Studij filmskog i tv-snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisuje 1983. te diplomira 1989. godine s dokumentarni filmom Samoća (S. Aničić, 1987.) u produkciji ADU. Godine 1986. započinje studij arheologije na Filozofskom fakultetu, a 1989. godine u Inter-univerzitetskom centru u Dubrovniku započinje poslijediplomski studij Kulturna povijest istočnojadranske obale.

Za vrijeme studija s kolegom Mojmirom Koničem realizira u akademskoj produkciji 35 mm animirani film Muybridge i comp. (1986.). Film je nagrađen Nagradom Sveučilišta, Sedam sekretara SKOJ-a i nagradom ASIFA-e za najbolji debitantski film na 33. festivalu jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu.

Od 1986. -1989. godine angažiran je kao trik-snimatelj na dugometražnim animiranim filmovima Čudesna šuma (M. Blažeković) i Čarobnjakov šešir (M. Blažeković). U tom je razdoblju Gordan Lederer snimio i nekoliko animiranih video-spotova. Kao fotoreporter radi za Vjesnik, Borbu, Politiku i omladinski tisak.

Surađivao je na multimedijalnim prikazivanjima Borisa Bakala (Stolpnik i 22 prizora smrti).

Član je Društva filmskih radnika od 1988. godine.

Od 1987. godine kamerman je Hrvatske televizije. Kao snimatelj realizira 1987. godine na Televiziji Zagreb dokumentarne filmove Udruženje samaca i Badanj. Pored redovitog kamermanskog posla, kao snimatelj i scenarist - u suradnji s Draženom Šimićem - od 1989. do 1990. godine realizirao je niz samostalnih autorskih priloga arheološko-povijesne i putopisne tematike, vezanih uglavnom uz dokumentarni program redakcije Obzora (urednik Mladen Trnski): Tunis stagno (1990.), Turska kosa (1989.), Bunja (1989.), Castrum Justiniani (1989.), Uskršnji običaji a Velikoj Hrvatskoj (1989.), Mirna rijeka (I. dio 1989.), Licka Zrmanja (1990.), Hercegovina danas (1990.), Najstarije Topusko (1990.), Vodeničarstvo a Zagrebu (1990.), Savom mjesec dana nakon poplave (1990.), to mini-serijal pod naslovom Agramer Historische Video Zeitung (1989.-1990.: Posljednja snivališta zagrebačkih purgera, Mirogoj, Gradine i gradišta na Medvednici).

Godine 1990. snimatelj je dokumentarnog filma Tunguska katastrofa I/II (režija Željko Belić).

Uz rad na dokumentarnim filmovima stekao je stanovito iskustvo ratnog snimatelja 1991. godine snimajući na iransko-iračkom ratištu s novinarom Zvonkom Zmazekom i Draženom Šimićem dokumentarni film Kurdska kolijevka traži utočište. Iste godine kao autor i snimatelj realizira dokumentarne filmove Zima u plavsko-gusinjskoj kotlini i Knin bez komentara.

Od samog početka rata u Hrvatskoj snima na svim kriznim područjima za dnevnike Hrvatske televizije. Lederer snima u Kninu i Pakracu, kod Osijeka i Borova sela, u Vukovaru i na Banovini. Pao je od snajperskog metka i tromblonske mine snimajući u selu Čukura ponad Hrvatske Kostajnice. Njegova je kamera zabilježila mjesto odakle je pucano i zabilježila mjesto njegovog pada. Umro je na putu za Zagreb dugo vožen automobilom jer zapovjednik V. vojne oblasti JNA general Milan Rašeta, koji je stolovao u Zagrebu, onemogućava prelet helikoptera kojim bi Lederer bio prebačen u bolnicu.

Iz materijala snimanog na Banovini posmrtno je na HTV-u napravljen glazbeni video Banijska ratna svitanja. Taj je video, prebačen dobrotom tvrtke Arri iz Münchena na 35 mm filmsku vrpcu, a Akademija dramske umjetnosti prikazala ga je na otvorenju Festivala visokih filmskih škola u Münchenu u jesen 1992. godine.

Gordan Lederer posmrtno je dobitnik Posebnog priznanja Hrvatskog novinarskog društva za osobite zasluge na području novinarstva u domovinskom ratu (1993.). Na prijedlog Odbora za dodjelu nagrade Vladimir Nazor Gordan Lederer i grupa poginulih snimatelja dobili su posmrtno za svoj rad Posebno priznanje Ministarstva kulture Republike Hrvatske (1993.). Posmrtno mu je dodijeljeno i odličje Reda Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom (1996.).